Kad ruke postanu prekratke…

Jeste li prevalili četrdesetu? 

Vid Vam popušta, naročito nablizu. Je li to ono što ljudi zovu “staračka dalekovidnost”, pitatese.

Dok vam se muti kad čitate novine, još nekako imože proći. Međutim, kad postane stresno na poslu, kad više ne vidite do monitoraili vam plešu brojke na papiru, tada se stvarno uspaničarite.

Neki će odjuriti u prvu drogeriju i kupiti  naočale “na kile”, a drugi će bitipametniji i pomoć potražiti kod okulista. Većina na pregledu kaže kako su dopred malo sve dobro vidjeli.  Osjeti im sepo glasu da ih je strah kako se s njima nešto strašno zbiva.

Psiholozi bi to nazvali “krizom srednjihgodina”.

Strah od gubitka vida

Je li to doista “starenje”? Dobra jevijest da je slab vid na blizinu poslije četrdesete sasvim prirodan proces,jednako prirodan kao kad u dječjoj dobi ispadaju zubi. Pomisli li itko tada dadijete stari? Dijete se razvija! Promjene u dječjoj dobi ne povezujemo sastarenjem, ali promjene koje nam se dešavaju poslije 40-tih neminovno nasnavode na razmišljanje. Osjećat ćemo se bolje ako i tada govorimo da se razvijamo,tim više što ćemo svi, bez iznimke, ako dovoljno dugo poživimo doživjeti isto.

Oči prirodno gube elastičnost

Od rođenja raspolažemo sa 3 rezervne dioptrije za izoštravanjeslike na blizu. U prosjeku, sa 40 godina oči izgube jednu dioptriju, sa 50dvije, a sa 60 i onu treću. U početku obično toga još nismo svjesni, osim nakraju dana pri slabijem osvjetljenju kad smo jako umorni i gladni. Snalazimo sena način da se udaljavamo dok nam se slika ne izbistri. Držimo li u rukamatekst koji čitamo, odmičemo ga sve dok slova ne postanu čitljiva. Kad rukepostanu “prekratke”, posuđujemo naočale od prijatelja ili članovafamilije. Bitno je nakratko nešto pročitati ili možda udjenuti konac u iglu.Kupovina “konfekcijskih” naočala može poslužiti za “prvupomoć”. Uglavnom, bolje i s tim, nego ništa. Pitanje je koliko su naočale”univerzalne” jačine prikladne baš za vaše oči. Moguće je da dvaidentična stakla odgovaraju jednom, ali ne i drugom oku.

Rješenje postoji

Oni “pametniji” neće dugo čekati. Znajuda oči vrijedi servisirati kako bi izdržale barem do stote. Potražit će savjetiskusnog oftalmologa ili optometrista. Nakon što ih pregleda, pomoći će im shvatiti da nije smaksvijeta i da će opet normalno funkcionirati ako nastave živjeti i gledati krozpravo optičko pomagalo. Srećom, danas takvo pomagalo doista i postoji. To suprogresivne naočale. Na njihovim su “staklima” poslagane svedioptrije koje baš vašim očima trebaju. I to nevidljivo, bez one crte na “staklu”koje su nekad imale bifokalne naočale i po kojoj su svi znali koliko godinaimate.

Dovoljno je da malo podignete ili spustite glavu ikroz progresivna “stakla” vidite sve, na bilo kojoj udaljenosti. Pritom su vam ruke slobodne i možete nesmetano nastaviti raditi vaš posao, bilo datipkate, kucate po blagajni, radite sa strankama, svirate, slikate, operirate,vozite, varite, čistite, kuhate… Smiješno, ali istinito – ima ljudi koji suprestali jesti ribu, jer više nisu mogli očistiti kosti bez naočala za blizu. Biloih je stid zamazanim rukama stavljati i skidati obične naočale za blizu kad bise našli u restoranu. Sa progresivnim naočalama, vi vladate situacijom iosjećate se da opet živite.